A onda padne noć, prokleto dugi sati...

...srešćeš samo stranca slučajnog prolaznika i pogled leden iako te je taj neznanac nekada voleo više od sebe..

20.10.2017.

Promjene dolaze same






Prošao je dosta teških trenutaka i duge godine pakla,
svaka gruba riječ ga rezela kao komad stakla,
priče starih ljudi uvijek je pomno slušao,
ne bih se ubacivao u riječ već skupio i utišao...
Bio je sportista protivnik svakom poroku,
pošten i odan momak koji je volio svoju djevojku,
sanjao život u dvoje, dijete u naručju,
neku normalnu baštu i u njoj divnu ljuljašku...

Petnaest godina je imao kada je prvi novac zaradio,
raspust nije proveo igrajući već je naporno radio,
pomagao je roditeljima jer teška su bila vremena,
pošto je majka radila, on joj je bio zamjena,
poslove po kući tako mlad je obavljao,
ako bi negdje otišao uvijek se javljao,
kada je napunio osamnaest već je bio pametan dovoljno
da nađe neku djevojku i srce da bude zadovoljno,
volio je taj osmijeh već od prvog dana
pa je često kucao na vrata njenog stana,
upoznao njene roditelje i bili su stvarno za njega,
savjetovali da vozi polahko ako bi palo snijega,
i ona ga je voljela,
ali sudbina ih rastavi, rijeka je nabujala
i srušili se mostovi, tužan i usamljen s nekom nadom pomirenja,
pokušava na razne načine tražeći riječi izvinjenja,
nije on bio kriv niti nju može da krivi,
sudbina je takva i mora nastavit' da živi...

Kaže da je umirao tih dana i nestajao sa suncem,
imao je sve što se može kupiti novcem,
imao je sve, ali ništa nije imao,
počeo je da pije i samo pijan se smijao,
mislio je da alkohol može dati zaborav i sreću,
mada je tako izazivao samo veću nesreću...

Nepravda i sranja stazali su sa svih strana,
polahko je počela da popušta brana,
ona brana ljubavi koju je vrijedno gradio,
u tom periodu života razne pizdarije je uradio,
svi su već zaboravila onog djecaka od prije i njegova dobra djela,
i mišici sportiste nestajali su sa tijela...

Bilo je tada jarana i svi su ga grlili,
a nije znao da drže nož s kojim bi ga ubili,
vjerovao im je jer je bio tako odgojen,
na kraju osta povrijeđen i od svih ostavljen,
kazna uvijek stigne i uvijek mora doći,
svaki čovjek na svijetu mora tako proći, mora da doživi teškoće da bi lijepo znao cijenit',
svakom dođe dan kada se mora promjenit',
htio to sam ili te život natjerao,
moraš mijenjat puteve kojim se nekad kretao...

19.10.2017.

Rob







Kako čovjek može biti zadovoljan ustajanjem tako rano,
i to što ga gaze i jebu može biti ispravno,
kako može biti nasmijan radeći po cijeli dan,
a novčanik često prazan dok šef trlja ruke i pravi se važan...

Priča jednog dobrog insana
bila je moja motivacija, hrabrost i hrana,
uspio je u životu radeći na rizik,
kaže nije bio rob već samostalni radnik,
ispočetka priča sve je bilo obično,
radio sam za siću i bio gažen logično,
par godina bio sam okovan lažima kako to mora ići tako,
moraš da radiš iako nije lako,
sve dok mu za grešku nije uzeo platu,
pa je oko stola skupio svoju majku i tatu,
rekao da napušta i da otvara firmu,
režirat' ću svoju priču i biti glavni u tom filmu...

Stari je mislio da je lud, a ni majka nije bila neka podrška,
samo inat bosanski i snažna volja muška,
vjera u uspijeh i vjera u Boga,
početak je bio težak, ali nije se plašio toga,
za samo 3 mjeseca zaradio je godišnju platu,
otišao do banke i isplatio zadnju ratu...

Digao novi kredit prosireći posao,
brzo poslije toga je pao, ali dobro se snašao,
na računu je imao pare sluteći sta bi moglo da bude,
niko nije primjetio i nisu mogli da ga kude,
bio je snažan pa nigdje nije kukao,
kupio novo auto i skupo odjelo obukao,
otišao u inostranstvo, obavio nove razgovore
i u jednom od gradova uspjeli su da se dogovore...

Dobio je službeno auto i novac je stalno stizao,
nije znao za poraz, samo pobjede je nizao,
nije se rasipao jer opet je bio na oprezu,
velike igrače je gazio kad bio bio na potezu,
poštovao svakog i radnike dobro pazio,
ušao u sve šeme i samo je uspjeh tražio,
danas je stabilan, ali crv u njemu neda mira,
i dalje traži poslove i to pažljvo bira,
čuva ono što ima jer tako se to radi,
zaljeva stare korijenje i nove biljke sadi,
savjetuje stalno momke koji se bore,
da rizikuju u životu jer ne može biti gore...

12.10.2017.

Shvatit ćeš jednoga dana










Odbijam naravno svaki nagovor za stare navike,
čak brzo i prelistam one stare rubrike,
nisi htjela da čuješ otkucaj srca pored kojeg si ležala,
nisi htjela da čuješ pjesmu koja je za tebe pjevala,
nisi htjela ruke koje se bore,
koje te snažno grle da dokažu da vole...

Znaš da sam sve činio da shvatiš koliko mi je stalo,
tebi je, dušo moja, ipak bilo malo,
čovjek koji voli, on nema oči za druge žene,
tvojim imenom su bile ispunjene moje vene
i svaka pjesma je prikazivala bar malo tebe,
ali ti, dušo, nisi htjela mene...

Svratila si tek onako i otišla tako glupo,
ja naivac volio i platio skupo,
kunem ti se svakim uzdahom i svakom noći bez sna,
da ćeš jednog dana svijet gledati sa dna,
da ćeš poželjeti mene i stare tekstove čitati,
uplakana ćeš hodati i za mene pitati...

Tada ćeš dobiti odgovor da postoji negdje čovjek koji te volio
i da niko ne zna da li te prebolio,
da je taj čovjek godine proveo kao pijanac
i sigurno kada ga sretneš biće samo stranac,
već dugo, pričaće, ne gleda unazad niti tužan tumara,
živi normalan život i nikog ne smara...

11.10.2017.

Pravda






Jedino u šta sam siguran je da će pravda doći,
teško jest i bol kida kada sklopim oči,
pitam se dokle više da me šibaju oluje,
dokle da me mržnja i nepravda truje,
kidalo je mene i prije, ali valjda sam bio mlađi,
valjda je tada sećer od soli bio slađi,
taj sećer koji je samo bio pri vrhu,
tada sam vjerovao i život je imao svrhu...

Kako sam ovako pao i da li sam ovo zaslužio,
zašto su nestali ortaci s kojima sam se družio,
zašto su otišli tek tako i zaboravili sve što smo prošli,
kažu da su neko drugo društvo bolje našli,
hiljadu puta sam opraštao stvari preko kojih se ne prelazi,
ali sam vjerovao da se u njima mnogo dobra nalazi.
To sam i tražio pa i duboko kopao,
kada su me vrijeđali ja sam njima tepao...

Kako su mogli zaboraviti moje dobro njima,
kako bi tek bilo da Yusen nešto snima,
šta vam je bilo braćo da okrećete glavu,
da li ste sada prijatelji u pravom izdanju,
da li je konačno pala maska slica,
ko će vam pružiti ruku kad se pojavi litica...

Ja sam nastavio dalje i bez vas je moram,
teško je, ali ipak ja nekako guram,
navikao sam ja na vas ali ne mogu da vučem za rukav,
i da budem neko drugi jer ja sam ovakav,
takav sam i šta mogu od Boga i roditelja,
neću se nikad mijenjati ako vam je to želja,
meni ne treba društvo u kojem neću biti to što jesam,
uvijek za neku pomoć i pomalo bijesan...

Sretno vama bez mene, a ja ću se snaci,
širit ću opet ruke nekoj drugoj braći,
Bog će suditi i meni i vama,
jednog dana neće vas biti ni u mojim pjesmama...

08.10.2017.

Prva ljubav








Moja prva ljubav i susret naš prvi,
kada sam u sebi imao više alkohola nego čiste krvi,
gledala me dugo dok sam ispijao caše,
pravio sam se da ne primjećujem pa je počela da maše,
ja u to vrijeme bitanga koga nije zanimala veza,
već samo flaše ljutog i neka dobra meza,
klubovi i derneci do samog svanuća,
za mene je mentalni logor bila moja kuća,
nikad na istoj adresi i nikad za nešto vezan,
samo nek' se hoda i nek' nisam trijezan...

To veče smo se i upoznali za mene ništa novo,
samo neko novo ime i neko novo slovo,
prva kafa isto tek da se upoznamo bolje
i sve se promjenilo te proklete nedjelje,
snijeg je padao kao iz kabla,
da izadjem vani uporno me zvala...

Onako kao dvije budale ispred kluba dok svi u nas gledaju,
neki su zavidili, a neki ismijavali,
i ja sam smatrao da sam budala, ali nisam ulazio,
smijao se se kao nikad i poljubce tražio...

Od te noći pa duge tri godine nismo se razdvajali,
stalno smo zagrljeni ispred kluba stajali,
kao u inat svima voljeli do neba,
ona mi je bila sve i moja jedina potreba...

Iznenada se promijenila i nisam mogao da vjerujem,
ona te vara s drugim od dragih ljudi čujem,
pustio sam da radi po svom i nisam dao da nas ta priča rastavi,
ali nedugo nakon toga riješila je da me ostavi,
da sruši sve ono što smo zajedno sagradili,
i zaboravi onu noć zbog koje smo se prehladili...

Prošlo je sedam dana i ponovo sam otišao do kluba na piće,
i tada shvatio kako su bile istinite priče,
ona u njegovom zagrljaju, a ja za stolom tužan,
drug mi je stalno ponavljao da je frajer ružan...

Ružan ili ne, ja nisam htio da komentarišem,
niti sam odlučio da idem i iz kluba zbrišem,
gledao sam za taj stol i nazdravljao za njen novi početak,
mnogi ljudi su prevareni, pa zašto da ja budem izuzetak...

Par dana očaja, tuge i velikog poraza,
i uvijek nakon sunca dolazi kišna faza,
ali bude i obrnuto i nikad ne znaš šta te čeka,
kažu da je najljepše kad dolazi iz daleka...

Otišao sam tada iz grada na nekoliko mjeseci da je ne viđam,
i jedna osoba je rekla da se njenoj sestri sviđam,
lijepa djevojka naglasa čudnog,
često me je noćima držala budnog,
trening me tada dizao i ona je bila moja motivacija,
za sve tekstove o ljubavi jedina inspiracija,
rastao sam iz dana u dan i dobijao na samopouzdanju,
krvave ruke i žuljevi i nikad u pijanom stanju.

04.10.2017.

Samo ljubav

Teško je ovo vrijeme i teški su ljudi,
teško stanje u državi da čovjek poludi,
nema posla i male su plate,
upadaju u kredite koje ne mogu da vrate,
i onda šta se dešava s nama i kakvi to postajemo,
umorni od svega od borbe odustajemo,
neki izaberu da odlaze, a neki da kukaju,
na svakom su protestu dok tablete gutaju,
mrzimo se i krivicu prebacujemo na druge,
oni koji rade ispadaju sluge,
oni koji i uspiju da ostvare svoje snove,
kažu da su krali i tako došli do love...

Da sam ja neko i da jedan dan imam neku moć,
ne bih tražio pare jer one ce doć',
ne bih gledao da sebi ugađam,
tražio bih ljubav i da se nikad ne svađam,
svojim mocima bih ljude poveo tim putem,
da se svi vole i da nema problema,
da shvate koliko je izgubljenog vremena,
na mržnju koja nije potrebna jer nema tu koristi,
svi smo od krvi i mesa i svi smo mi isti...

27.09.2017.

Vrijeme prolazi, ali više ne boli!

Navikao sam da odlaze i to više ne boli,
vraćam se s osmijehom kući jer tamo me neko voli,
tamo me neko čeka i za mene brine,
stari je uvijek pričao "čuvaj se ortaka sine".
Kada sam dobar, kada nisam u bedu,
čuje se glasna muzika dok citiram Edu,
kada stvari krenu loše i kada nema sna,
stavljam slušalice i puštam Marcela,
a na zvučnicima i dalje Edo nabraja,
tako mažem oči svojim dušmanima...

Zašto se ne družim s likovima s kojim sam odrastao,
zato što ja nisam kao oni postao,
licemjer i papak ako su to prave riječi,
da ponižavam drugog kako bih ja bio veći,
imam svoj neki svijet u kojem sam tako golem
i samo par ljudi da ih braćom zovem,
sasvim dovoljan broj da se krug zatvori,
drugi neka čekaju da se opet otvori...

Puno sam srao na temu o ljubavi,
i objasnio javno šta su lažni drugovi,
neki će shvatit' a neki samo prelistat',
možda bacit' komentar i s osmijehom prosrat',
a mene naravno ništa ne dotiče,
svjestan sam da sve odlazi i protiče,
kao rijeka koja sve pred sobom nosi,
i list koji prkosi jutarnjoj rosi,
i on se osuši i ponovo je čeka,
svaki problem dolazi polahko i sprema se iz daleka..

Eto toliko od mene za sad,
pisat' ću opet nešto kad osjetim glad,
jer ovo je moja hrana, moj zrak i piće,
možda i napišem nastavak priče...

23.09.2017.

Jesenja inspiracija






Prošli su lijepi dani i dolazi nam jesen,
oblačim topliju odjeću i opet se tresem,
volim ovo godišnje doba kada lisce postaje žuto,
kad se sjećam svih riječi koje sam proguto',
kada kiša vrati sjećanje i kada albume listam,
češće zatvoren u sobi pišem i repam,
kafa koja je već ohladila daje mi snagu da ne zaspim,
nekad odem do kafane i drugove častim,
nekim opet jesen je tužna i dosadna,
draži im je dan ljeta nego jutra prohladna,
osjete samo tu hladnoću i teški su im kišobrani,
uporno ponavljaju ovo su usrani dani...

Ovo ljeto ću posebno pamtiti ne samo po odmoru,
ne samo po onim danima kada sam bio na moru...
Te nezaboravne trenutke svakako ću da pamtim,
ali ono što je važno uspio sam da se vratim,
pisao sam tekstove koliko sam patio,
samo je falilo da placem kako bih je vratio,
bol je uništavala čelije zdravog uma,
nisam mogao da razumijem riječi mog kuma,
bio sam slijep od ljubavi i totalno hendikepiran,
pušio i pio, ali nisam bio miran,
falila mi je svakog dana da me čini cijelim,
nikog nije bilo da bolove dijelim,
svi su otišli neki čak i bez riječi,
nisam nikog ponižavao da bih ja bio veći,
ostalo mi je protiv svega sam da se borim,
da pronadjem put i svoj mir da stvorim...

Oporavak je došao brzo, nakon par mjeseci,
kada sam jedne večeri pecao na rijeci,
osjećao se dobro, ali mislio sam da je to trenutna faza
i da je negdje daleko moja sretna staza,
jutro je bilo isto kao i veće prije,
mir je postojao i ovaj čovjek se smije,
ni sam ne osjećam bol niti prazninu,
majka je prva primjetila promjene na sinu,
izlazio sam sve češće i putovao tokom ljeta,
kad čujem da me ogovaraju uopšte mi ne smeta,
i evo već treći mjesec svaki dan je drugom sličan,
predobro se osjećam i kao drugi nisam običan,
imam svoje rituale i svoj omiljeni hobi,
boli me ona stvar ako nekom škodi,
ako nekom smetam i to je normala
jer ovaj svijet i ljudi postali su kara,
imam svoj put i sam puteve biram,
ne slušam šta pričaju i nikog ne diram,
ništa ne može da me slomi i glava je gore,
osmijeh i upornošću brišem stare bore...

15.09.2017.

Neki novi klinac









Dobro sam hvala Bogu kao da sam tek rođen,
sa osmijehom na licu crtam puteve kojim treba da prođem,
ne osvrćem se nazad jer tamo nema ništa,
poslije svih košmara i sranja moja savjest je čista,
spavam mirno i ponovo sanjam,
da li mangup ili kreten, ali samo Bogu se klanjam,
ne pripadam nigdje i ne trudim se da se dopadnem,
i ako opet padnem znam kako ću da ustanem,
nemam nekih želja osim zdravlja i sreće,
ma koga ja to lažem kad ima i ono treće...
Ljubav brate, iskrena i prava,
da je dovedem kući i bude sretna 'Stara',
kada pomislim na to vidim nju i one tople talase,
uvijek sam volio žene duge plave kose,
taj prelijepi osmijeh i najljepše noći,
kada mi je pravila društvo dok se čaša toči,
bio sam to što jesam tih sedam dana,
đentlmen u duši i čovjek sa milion mana,
dobiješ onoliko koliko zaslužiš i rođenog brata ako se sa mnom družiš,
nikada nisam stavljao maske da bih se pod kožu uvukao,
niti davao lažne nade kako bih je svukao,
hvalila me svakog dana i to mi je laskalo,
srce u meni nije kucalo već je tuklo i skakalo,
prvog dana mi je rekla da ima momka i šta prihvatio sam to olako,
ja sam svoje ljubavi već odavno oplako',
ali iz dana u dan ja sam se navikavao na nju i htio nešto više,
nadao se suncu poslije jake kiše,
htio sam da se čudo desi i da se bar zagrlimo,
da priznamo jedno drugom da to oboje želimo,
ali sada ostaje samo lijepa uspomena,
i ona tiha riječ kako je za mene stvorena,
jedno veliko hvala njoj za prelijepe dane,
želim joj svaki korak da u zdravlju stane,
sve što sebi zelim nek' i ona prođe,
kada nema kome neka meni dođe...

03.09.2017.

Praznina

Život je lijep kada oko sebe imaš prave ljude,
ostaju i grle šta god da bude,
ja nisam više jedan od onih koji se lahko zaljubi i veže,
postao sam kao mornar ponosan na jačinu svoje mreže,
kada izgubimo nekog valjda izgubimo i sebe dio,
hiljadu puta sam molio Boga i otići htio,
nisam bio zadovoljan ovim životom i nesretan tumarao,
vođen riječima svog oca nikad nisam varao,
plaćao sam tuđe greške i opet nisam valjao,
volio bih do neba i zbog toga stradao...

Kada izgubimo nekog svog to jako zaboli,
srce nema tu mogućnost da vremenom preboli,
kao naviknemo se i crtamo osmijeh pred ljudima
a kada noć osjetimo bol i prazninu u grudima,
krijemo te suze koje teku ispod lica,
naučeni da tako mora biti i ne tražimo krivca,
na ovaj dan suze je teško sakriti,
jer smo naučili te ljude grliti...

U našoj kući danas muk i tek neko izusti po riječ koju,
jer ovog Bajrama nismo svi na broju,
neki su otišli vani neki na onaj svijet,
koliko smo zapravo bili vezani danas se moglo vidjet,
sjećam se i druga koji pogine u maju,
bio je velika ljudina i volio svu raju,
kako je njegovoj majci kad nema koga da čeka,
jer već davno prije njega je izgubila čovjeka...

Sve možemo pobjediti ali prazninu i sjećanje nikad,
tješi nas samo nada da ćemo se sresti opet nekad...


Stariji postovi

A onda padne noć, prokleto dugi sati...
<< 10/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031

MOJI LINKOVI

Jedan zivot
Živim u senci senke tvoje senke
I znam da znaš
Još uvek šminkam stvarnost
Tvojom bojom, jer drug'čije ne umem
Ne razumem, ne želim
Pred lažnim svetom celim
Da se lažno veselim
To nije osmeh, to je grč
Ljudi su slepi, lepi dani
Nasmejani, za tebe
Za mene skice
Druge duge ulice
Srce skitnice zgaženo nehotice
Ja znam da znaš
Jer u svim snovima ti vrtim
Sve te prazne reči praznim danima
Nestaješ
I priča odavno nije fer
Lepotica i zver
Suviše razno, sve je prazno
Prazno je zarazno, neprolazno
Vraćam se njima, zar misliš
Da se stvarno ponosim time
U mojoj glavi posle svega
Sve one nemaju čak ni ime
Samo te oči posečene vetrom
Koje sjaje baš kao i moje
Znam da znaš
Al' ne vidiš, i ne čuješ
I ne znaš koje male stvari se broje
I dok porazi se roje
Plašim se da priznam da postojiš
Rane gnoje
I da mi fališ
Fali mi dodir, fale mi reči
Fali mi osmeh, fali mi lice
Fale mi laži, fale sitnice
Dosta krivice
Ptice selice nestaju
Ja ostajem i
Svi ti pogledi me plaše
Prokleti srećni zagrljeni ljudi
Te uloge su bile naše
Samo moje i tvoje
A gde smo sad
Gledaj u mene, nema mene
Samo sene uspomene
Samo tragovi
Koliko dobiješ, toliko daš
Ti nisi smela, znam da znaš
Znam da znaš, znam da znaš

Jedan život
Gde prestajem ja
Gde počinješ ti
Jedna ljubav
Gde stali smo mi
Gde sad su drugi

I reci šta je to ponos
Šta je to sram
Ne želim da znam
I kad se svet sruši
Na starom mestu
Biću sam

Sve suze sveta sprala je kiša
Na kraju nisi ni siguran
Da si uopšte plakao
Niti da si dno dotakao
A nagao kakav jesam
Slagao sam sebe da si laž
I vratio se svojim starim stazama
Ali ni svi peroni sveta
Nimalo me nisu promenili
I dalje isti blejer iz bloka
Uvek mastarskog oka
Nikad izvan svog toka
Mikrofon i dalje rokam
Na putu do toka luka sreće
I dan je taj što me vara
Plavetnilo neba misli skreće
A onda padne noć
Prokleto dugi sati
Sakatim srcem shvatim
Sitnice, ponos, inati
Neće mi dati da da pratim trag
A znam, sve je ništa
Slomiću kazaljke, vreme će stati
Kosmos će čekati
Da samo umem da te vratim
Tražim te, sanjam te, pijanim očima
U noćima, u tuđim licima
U stanovnicima nekih drugih svetova
Gde je naš
Mičem usnama bez glasa
Dok pada zaborava plašt
Ćutim, jer znam da znaš
Uvek si znala, i uvek znaš
Ti, jedina moja devojko
Odavno nisi jedina
Svaka sekunda kao godina
Al' barem znam na čemu sam
I barem znam da nema nas
I spreman sam da budem nasmejan
Pred svima
Iako te kad sam solo
I dalje oblikujem od oblaka dima
I kroz paučinu vraćam dane
Kad smo ti i ja još bili tim
Oprosti, što nemam snage da te slažem
Da ti želim sreću sa njim
A i šta će ti to od mene
Sve uspomene sa kaputa stresi
Samo budi to što jesi, tu gde si
Šta god da se desi, ti budi ok
I nikad ne saznaj kako to boli
Kad nekoga voliš, a mrziš
Kad mrziš, i voliš
I lomiš se da izdržiš
Ostaje nada da će nekad negde neko
Hteti da shvati mene
Moja lutanja, maštanja i sanjanja
I znati da ih prati
I ko zna
Možda jednom nađeš me
Tamo gde prestajem ja
Gde počinješ ti
Gde stali smo mi, gde sada su drugi
Ali srešćeš samo stranca
Slučajnog prolaznika i pogled leden
Iako te je taj neznanac nekada
Voleo više od sebe..


MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
3326