A onda padne noć, prokleto dugi sati...

...srešćeš samo stranca slučajnog prolaznika i pogled leden iako te je taj neznanac nekada voleo više od sebe..

24.04.2017.

Replay

Život je nekad siv, nekad žut,
ali brate ipak moraš da pronađeš svoj put,
moraš se okrenuti iza sebe i pogledati listove stare knjige,
a u svemu tome ja ću ti držati fige,
naići ćeš na lijepe stvari iz svog djetinjstva
kada su postojale prave ljubavi i prava prijateljstva,
naići ćeš i na loše događaje i to jako podnesi
i samo nastavi dalje šta god da se desi...
Ja se evo vraćam u stare dane
i teško sve to u jedan tekst da stane,
bio sam luckasto dijete i svima pomalo drag,
ali često sam krvav prelazio kućni prag,
tukli me oni stariji kad sam ih zadirkivao,
ali brate nije mi žao jer tada sam uživao,
bili smo braća i cijenili svoju mladost,
klizanje po noći za nas je bila radost,
bježali iz kuće samo da smo vani
i nismo marili kada bi starci rekli stani,
izmišljali smo igre i nije bilo fejsa,
vrtlili se u krug dok nam se ne zanebesa,
to su bili dani i jebeš ovo danas
kada vidim kako mladi žive plakao bih na glas,
zabili se u stanove i samo se dopisuju
i preko fejsa jedni drugim psuju,
sve se svelo na lajkove i komentare
i niko više ne poštuje roditelje kada ostare,
šta se dešava i kakav je ovo virus
i zašto smo od svih pluseva izabrali minus,
ovo nisam zamišljao niti ja ovo želim
i svoju ogorčenost na sve sa vama dijelim,
ko se slaže neka se izjasni
i sa svojom odlukom neka ne kasni...

21.04.2017.

Bježim od misli o tebi






Bojim se i ne želim da razmišljam o tebi, o nama
i o svim našim pjesmama,
ne želim da mislim šta je to vjernost
kad svaki dan u suzama traje ko vječnost,
čekao sam proljeće i sunce da grane
i da svo zelenilo i meni uljepša dane,
da li razmišljaš o svemu sada
kada vidiš u aprilu snijeg ovako da pada,
da li te imalo boli duša za sve što si uradila,
znala si koliko te volim, a ipak si me od sebe gurnula,
posijekla si mi srce i nož ostavila da peče
i ponijela se prema meni kao da sam najveće smeće,
ako sam to zaslužio neka sam od Boga proklet
i neka se protiv mene okrene cijeli svijet,
razočarao sam se u sve poslije tvojih riječi
da je posao i taj grad od mene preći,
opraštam ti i neka ti je srećno lažljiva djevojko
i ono što je bilo zakopat' ću duboko,
kao blago čuvano od ratova i ljudi
i vidimo se tamo gdje će Bog da nam sudi...

19.04.2017.

To veče...

I zašto je vrijeme baš protiv mene sada
i u želji zaborava duša prestaje da se nada,
snijeg me ponovo podsjeća na nju, na onu noć ispred kluba
kada je snijegom prekrivena od auta hauba,
nije htjela da izađe i da odemo na piće
i kada sam insistirao počela je da viče,
pusti me da uživam u ovim trenutcima
i ne želim da te gubim u nepoznatim licima,
sve što mi treba je ovaj mir i sigurnost u tvojim rukama
i znam kada odem čeka me dug period na mukama,
snijeg je padao kao i sinoć
i prebrzo za mene je prolazila ta noć,
ta sniježna idila sve suze koje nas cekaju tada je sakrila,
2 sata iza ponoći i već je kasnila,
ali da je sa mnom svojim je objasnila,
nije htjela kući i to me i danas peče
i samo jedna želja da se nekad ponovi to veče...

14.04.2017.

Dani prolaze...





Prolaze dani u nekoj tišini sa zelenilom proljeća
i jedino u šta sam siguran je to da me se ona i ne sjeća...
Ponovo sam postao najbolji prijatelj samoći
i uvijek su iste slike kada zatvorim oči,
slike našeg prvog susreta i sve što smo prošli zajedno
i od prvog trenutka izgledali smo ko' jedno,
toliko sličnih stvari i tolike emocije
da bi često od drugih dobili ovacije,
ljubav koja se rodila u vremenu mržnje i zavisti,
htjeli smo da dokažemo da nismo svi isti...

Satima smo pričali i pisali o svemu
i kada bi došao kraj započinjali bi novu temu,
gledao sam je kao anđela i kao ni jednu prije
i igrao bih od sreće kada se ona smije,
nije mogla da shvati i toliku ljubav da razumije
i da je ona bila jedino što me u hladnim zidovima života spašava i grije,
glumila je ili se pak trudila da me zavoli
ili samo da nekog prije mene samnom zaboravi...

12.04.2017.

Yusen ft. DyenB - Klub Ranjenih








DyenB:
U labirintu ljubavi koji smo vrijedno gradili,
snove smo sanjali i za njih radili,
al' vjeruj da ljubav nerijetko ima tužan kraj,
priča mi rođak Yusen dok u cigari traži smiraj.
Dan za danom, scena za scenom,
kaže bio je šokiran njenom promjenom,
nastavlja dalje, u detalje priča svaki dio,
šta je radio, koliko volio i gdje je bio.
Klimam glavom i kažem brate znaj,
slična nam je priča i isti kraj.
I sam sam jednu iskreno volio,
za nju se borio i obolio,
i bio spreman sve od sebe da dam,
al' povrh svega ostadoh sam.
Vidim ista nam sudbina i neispunjen san,
slomljen pogled i kluba ranjenih i ti si član.


I zato brate bori se jače,
kad srce cijepa, krvari i plače,
i vjeruj da negdje prava postoji
da svoju sreću tvojom krvlju ne boji.


Yusen:
Pogledaj brate nas, a pogledaj njih
i evo došlo mi da zaplačem na svaki tvoj stih,
ali onda mi naumpadne ta njena ravnodušnost
i borba je sada moja jedina dužnost,
tvoja podrška i tvoji savjeti snagu su mi dali
i jedini si ti čuo da se Yusen žali,
tebi vjerujem i za tebe ginem
i za našu budućnost uopšte se ne brinem,
jak si ti brate, moj druže
i sutra ćeš nekoj drugoj s osmijehom brati ruže,
njima je sada dobro i za nama ne pate,
ali jednog dana poželjet' će da se vrate,
stalno se okreće to kolo sreće
i niko ne zna šta izlazi iz zavezane vreće,
ne kloni nikada i digni glavu gore
i nek' samo osmijeh na licu stvara bore,
nek' vidi da je izgubila vojnika, a ne nekog slabića
i o tvojoj ljubavi svakom će da priča,
neka se kaje i plače koliko god hoće
ali one za nas ostaju zabranjeno voće,
nikada nećemo dozvolit' da nas ponovo povrijede
i nikada nećemo prestat' tražit' one koje vrijede...

07.04.2017.

Vjera i ustrajnost

Dok neki sanjaju snove ja svoje živim
i za svoju prošlost danas nikog ne krivim,
slabo spavam i jutra su teška
ponavljajući da je ona moja najveća greška,
borba svakog trenutka olovnog vojnika
da postane roditeljima ponos i dika,
lutao sam i sanjao isto kao i vi
dok nisam shvatio da od snova se ne živi,
radi i nekad nemoj prestati,
vjeruj u sebe i nikad nemoj odustati,
ostani budan noćima i pogledaj duboko u sebe sta bih želio da budeš
i onda uradi sve da na ta vrata uđeš,
ono što radiš iz ljubavi nikad neće da dosadi
i idi samo naprijed i ne gledaj pozadi,
radiš nešto što ne bi želio a moraš
i odavno si izgubio volju da ustati probaš,
neki opet nikada nisu ni pokušali
jer drugi su im rekli da neće uspjeti... Koliki je vaš ponos ako vas jedna riječ pobijedi
i ako nemate vjere da se borit' vrijedi,
kakvi ste ljudi ako druge gledate
i ako sve što čujete zdravo za gotovo shvatate,
jel' se možda bojite uspjeha i visine
ili vas tuđa riječ za neuspjeh brine,
plašite se ako padnete reakcije
i priče od onih kojih se vaš život uopšte ne tiče,
stavili ste sve to na prvo mjesto,
a evo vidi mene nikad nisam presto',
sve pobjede i poraze stavljao sam u isti koš
i uvijek nakon pada rekao bih još,
digao bih glavu i nastavio pa makar i puzajući,
umoran legao i zaspao plakajući,
kada su mi svi okrenuli leđa
i kada je najbolji drug počeo da me vrijeđa,
da me ismijavaju svi koje sam volio
i da odlaze oni u koje sam se kleo,
bilo je teško ali cilj je bio prioritet
i tako slomljenih krila nastavio sam svoj let,
njihova imena uvijek će biti na listi onih običnih smrtnika,
a ja ću naći svoje mjesto u svijetu pobjednika,
oni ga čuvaju za mene i nisam daleko
i ugasio sam vatre na koje sam se opeko',
evo me stižem veliki i slavni
i u vašem svijetu bit' ću glumac glavni...

07.04.2017.

Bio sam u krivu

Bio sam svima čudan
kada sam sa osmijehom počinjao svaki novi dan,
kao dijete malo poskakivao trotoarom i smijao se prolaznicima
i kao nikad prije radovao se sitnicama,
eee zamisli te ljubavi kada 5 godina čekaš da se desi
i toliko te emocije puknu da prosto ne znaš gdje si,
ne znaš od sreće šta bi sve za nju učinio,
poletio bi do neba i zvijezde za nju skinuo,
jedina misao u glavi je ona i zapostavljaš sve drugo
jer ipak si svjestan činjenice da si čekao dugo,
ne gubiš ni sekundu da ljubav dokažeš
i smišljaš imena kako da je zoveš,
planiraš gdje da je vodiš i već zamišljaš oltar
i polahko tražiš prsten i vjenčani dar,
voliš i sretan si kao nikad prije
i ona je tebi sve, sunce što te grije,
ne pomišljaš da kiša može pasti
i da je ona možda djevojka bez časti,
da možda ima sto lica, a ti samo vidiš jedno
i da sve što uradiš neće biti vrijedno,
ne znaš da slijedi jak stara umjesto veliko hvala
i da zvijezda sa neba za nju bi bila mala,
probudi se i malo se preispitaj
i neke stvari ne vjeruj i između redova čitaj,
nije ljubav riječi nego u nama osjećaj
idi samo naprijed i nikad se na staro ne vraćaj...

01.04.2017.

Ona...

Nedostaje mi ona brate
i obraćam se tebi jer drugi ne mogu da shvate,
sanjam je i sve naše sastanke
i znaš da sve teže podnosim rastanke,
volim je i danas iako me povrijedila
i imam osjećaj da me za sve druge zaledila,
sinoć sam je sanjao kako mi ruke pruža, drhtavim glasom zove,
a oči joj pune suze,
boli me brate sve pa i ono lijepo
i vraćam se u tekstove gdje sam njoj pisao i tepo...
 
Pričao sam ti brate sve što je bilo
i koliko patim i koliko mi je krivo,
ispričao sam svaki detalj naše velike ljubavi,
a gle sada brate mi nismo ni drugovi,
uništila je sve sto sam gradio
i pogazila ruže koje sam za nju posadio,
postala mi je daleka, a ni sam ne znam zašto,
lagala me noćima, a ja bih joj prašto',
razmišljao sam i znao da ako odem bol će biti veća
jer znao sam da je u njoj moja sreća,
znao sam i to da ljubav mora biti u dvoje
i da ono što je tuđe ne može biti moje,
razočaran sam i da li će ikad proći
kada će možda sutra opet u san doći,
vrijeme mi nije prijatelj i ništa ne pomaže
i možda bih volio da sam njen, pa nek' me i laže...

30.03.2017.

Uspomene...

Pustio sam suze u tekstu koji slijedi,
znam da je glupo i da plakati ne vrijedi,
svaka riječ i svaka misao ima svoju težinu
i ne serem vam nešto nego pišem istinu, ja
svoju bol i svoja osjećanja kroz rime bacam
i to je moj lijek kada se u prošlost vraćam,
listao sam svoje  tekstove od prije
i na jednoj stranici preplavile me emocije...
Pisalo je da nisam neki veliki romantik
i da sam u moru kamenja pronašao zlatnik,
da ću joj pisati tekstove stalno
i da ona bude sretna jedino je važno...

U svakoj pjesmi sam nju vidio i u svemu nju zamišljao
i mislio da sam ipak pravu pronašao,
mislio da je vrijedna svakog slova i pažnje
i nisam mogao život da zamislim bez nje,
počeo sam u svemu da zamišljam nas dvoje
i portretu života dodajem neke svjetlije boje,
svima sam govorio da je moja sudbina
i da njeno ime kuca u grudima,
bio i ostao yusen naivac
koji na kraju ispade jedini krivac,
lažima me oslijepila i dovela do ludila
i na kraju hladnokrvno riječju me ubila,
ništa joj nije sveto i nikog ona ne voli,
tako je kako je i istina boli,
ostavila me samog na kiši u parku,
svjesnog činjenice da sam nasjeo na njenu varku...

26.03.2017.

Sivilo








Došli su neki dosadni dani gdje ni sam ne znam kako bih dalje
i ne vidim nikakve znakove da će biti bolje,
proljeće je i sve je polahko počelo da cvjeta,
noći su jako tople i čujem već kako nekima i to smeta,
samujem i moram priznati da je sve teže
i sve više osjećam kako ostajem bez ljubavnog smisla i ravnoteže,
sve postaje nekako bezvrijedno i utapam se sivilo grada,
a majka me uporno pita gdje je ta mlada,
vežem te neke rime kao da od njih ima neke koristi
i kao da će pomoći da se sistem očisti,
potreban mi je neko, a opet se bojim
da primim nekog sebe i ponovo da volim,
molim se da neko iz sjene skloni ovu maglu koja me tuši
i da sagradi samopouzdanje koje je ona uspjela da sruši...
hvala onim koji čitaju moje iskrene i emotivne stvari
i sve izlazi iznutra zbog košmara u glavi...


Stariji postovi

A onda padne noć, prokleto dugi sati...
<< 04/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
30

MOJI LINKOVI

Jedan zivot
Živim u senci senke tvoje senke
I znam da znaš
Još uvek šminkam stvarnost
Tvojom bojom, jer drug'čije ne umem
Ne razumem, ne želim
Pred lažnim svetom celim
Da se lažno veselim
To nije osmeh, to je grč
Ljudi su slepi, lepi dani
Nasmejani, za tebe
Za mene skice
Druge duge ulice
Srce skitnice zgaženo nehotice
Ja znam da znaš
Jer u svim snovima ti vrtim
Sve te prazne reči praznim danima
Nestaješ
I priča odavno nije fer
Lepotica i zver
Suviše razno, sve je prazno
Prazno je zarazno, neprolazno
Vraćam se njima, zar misliš
Da se stvarno ponosim time
U mojoj glavi posle svega
Sve one nemaju čak ni ime
Samo te oči posečene vetrom
Koje sjaje baš kao i moje
Znam da znaš
Al' ne vidiš, i ne čuješ
I ne znaš koje male stvari se broje
I dok porazi se roje
Plašim se da priznam da postojiš
Rane gnoje
I da mi fališ
Fali mi dodir, fale mi reči
Fali mi osmeh, fali mi lice
Fale mi laži, fale sitnice
Dosta krivice
Ptice selice nestaju
Ja ostajem i
Svi ti pogledi me plaše
Prokleti srećni zagrljeni ljudi
Te uloge su bile naše
Samo moje i tvoje
A gde smo sad
Gledaj u mene, nema mene
Samo sene uspomene
Samo tragovi
Koliko dobiješ, toliko daš
Ti nisi smela, znam da znaš
Znam da znaš, znam da znaš

Jedan život
Gde prestajem ja
Gde počinješ ti
Jedna ljubav
Gde stali smo mi
Gde sad su drugi

I reci šta je to ponos
Šta je to sram
Ne želim da znam
I kad se svet sruši
Na starom mestu
Biću sam

Sve suze sveta sprala je kiša
Na kraju nisi ni siguran
Da si uopšte plakao
Niti da si dno dotakao
A nagao kakav jesam
Slagao sam sebe da si laž
I vratio se svojim starim stazama
Ali ni svi peroni sveta
Nimalo me nisu promenili
I dalje isti blejer iz bloka
Uvek mastarskog oka
Nikad izvan svog toka
Mikrofon i dalje rokam
Na putu do toka luka sreće
I dan je taj što me vara
Plavetnilo neba misli skreće
A onda padne noć
Prokleto dugi sati
Sakatim srcem shvatim
Sitnice, ponos, inati
Neće mi dati da da pratim trag
A znam, sve je ništa
Slomiću kazaljke, vreme će stati
Kosmos će čekati
Da samo umem da te vratim
Tražim te, sanjam te, pijanim očima
U noćima, u tuđim licima
U stanovnicima nekih drugih svetova
Gde je naš
Mičem usnama bez glasa
Dok pada zaborava plašt
Ćutim, jer znam da znaš
Uvek si znala, i uvek znaš
Ti, jedina moja devojko
Odavno nisi jedina
Svaka sekunda kao godina
Al' barem znam na čemu sam
I barem znam da nema nas
I spreman sam da budem nasmejan
Pred svima
Iako te kad sam solo
I dalje oblikujem od oblaka dima
I kroz paučinu vraćam dane
Kad smo ti i ja još bili tim
Oprosti, što nemam snage da te slažem
Da ti želim sreću sa njim
A i šta će ti to od mene
Sve uspomene sa kaputa stresi
Samo budi to što jesi, tu gde si
Šta god da se desi, ti budi ok
I nikad ne saznaj kako to boli
Kad nekoga voliš, a mrziš
Kad mrziš, i voliš
I lomiš se da izdržiš
Ostaje nada da će nekad negde neko
Hteti da shvati mene
Moja lutanja, maštanja i sanjanja
I znati da ih prati
I ko zna
Možda jednom nađeš me
Tamo gde prestajem ja
Gde počinješ ti
Gde stali smo mi, gde sada su drugi
Ali srešćeš samo stranca
Slučajnog prolaznika i pogled leden
Iako te je taj neznanac nekada
Voleo više od sebe..


MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
1054